Znanje

Valjanje, metal

Rolling je ključni proces za proizvodnju industrijskih noževa. Šta se kotrlja? Zašto valjanje? Molimo Vas da je pogledate ispod.

Article from: https://encyclopedia2.thefreedictionary.com/Rolling+(metalworking)

Rolling, Metal

sredstvo za oblikovanje metala i legura metala komprimiranjem metala između rotirajućih valjaka. Valjci, u pravilu valjkastog oblika, ili su glatki ili sa udubljenjima (prolazima) koji formiraju brazde kada se dva valjka spoje.

Zbog kontinuiranog rada procesa, valjanje je najučinkovitiji način prenošenja potrebnih oblika. Tokom valjanja, metal generalno prolazi kroz značajnu plastičnu kompresijsku deformaciju koja uključuje uništavanje prvobitne livene strukture i formiranje ravnije i bliže zrnate strukture; Time se poboljšava kvalitet metala. Tako, valjanje služi ne samo za promjenu oblika metala, već i za poboljšanje njegove strukture i svojstava.

Kao i druge metode oblikovanja tlaka, valjanje se temelji na duktilnosti metala. Razlikujemo između tople, hladne i tople valjanja. Većina valjanih proizvoda (gredice, trgovačke i limene, cijevi, kuglice) se proizvodi vrućim valjanjem na inicijalnim temperaturama od 1000 ° -1300 ° C za čelik, 750 ° -850 ° C za bakar, 600 ° –800 ° C za mesing, 350 ° –400 ° C za aluminij i njegove legure, 950 ° -1100 ° C za titan i njegove legure, i oko 150 ° C za cink. Hladno valjanje se prvenstveno koristi za proizvodnju ploča i traka debljine manje od 1,5–6 mm i preciznih profila i cijevi. Vruće valjani metali se kasnije hladno valjaju kako bi se dobila glatka površina i bolje mehaničke osobine. Hladno valjanje se također koristi zbog poteškoća grijanja i brzog hlađenja. Toplo valjanje, za razliku od hladnog valjanja, provodi se na nešto povišenoj temperaturi kako bi se smanjilo učvršćivanje (hladna obrada) metala tijekom deformacije.

U posebnim slučajevima, metali su valjani u vakuumu ili u neutralnoj atmosferi kako bi se zaštitila površina metala od oksidacije.


Slika 1. Valjanje: (a) uzdužno, (b) poprečno, (c) rotaciono; (1) radni komad, (2) i (3) valjci


Tri glavne metode valjanja su uzdužna, poprečna i rotacijska (koso) valjanje. Kod uzdužnog valjanja (slika 1, a), metal se deformira valjcima, obično paralelnim jedan s drugim, koji se okreću u suprotnim smjerovima. Trenje između površina ploče i metala povlači metal kroz otvor između valjaka tako da se metal plastično deformira. Uzdužno valjanje je mnogo češće nego druga dva načina.

Poprečno valjanje (slika 1, b) i rotirajuće (koso) valjanje (slika 1, c) koriste se samo za tretiranje krutih čestica revolucije. Intransverzno valjanje, metal se podvrgava rotacionom kretanju u odnosu na svoju osu i na taj način radi u poprečnom pravcu. U rotacionom valjanju, pored rotacionog kretanja, metalnom telu uzduž njegove osovine se prenosi translaciono kretanje kroz uspravno pozicioniranje valjaka. Ako je brzina translacije metala manja od obodne brzine rotacije, operacija vođenja se naziva poprečna rotacijska valjanja; ako je brzina translacije veća, operacija se naziva longitudinalno rotacijsko valjanje. Poprečno valjanje se koristi za rad zubaca zupčanika i drugih dijelova, a rotacijsko valjanje se koristi u proizvodnji bešavnih valjanih cijevi, kuglica, osovina i drugih krutih tijela (slika 2). Uzdužno rotirajuće valjanje se koristi za izradu svrdla.


Slika 2. Metoda rotacijskog valjanja koja se koristi u proizvodnji umotanih valjaka


Kod uzdužnog valjanja, visina poprečnog presjeka metala se smanjuje kako metal prolazi između valjaka, gdje se dužina i širina povećavaju (slika 3). Razlika u visinama poprečnih presjeka metala prije i poslije prolaza između valjaka se naziva linearnom (apsolutnom) redukcijom. Δh = h0 - h1. Odnos ove vrijednosti prema izvornom heighth0, izraženom kao postotak 100Δ / h0, naziva se postotak smanjenja, što je obično od 10 do 60 posto po prolazu, ali može biti i do 90 posto. Povećanje dužine metala karakterizira omjer redukcije - omjer dužine metala nakon izlaska iz valjaka na originalnu dužinu. Deformacija metala u odnosu na širinu poprečnog presjeka naziva se rasipanje - razlika između širine poprečnog presjeka prije i nakon valjanja. Širenje se povećava sa redukcijom, prečnikom valjka i koeficijentom trenja između metalnog objekta i površine valjaka.

Područje između valjaka u kojem radni predmet ulazi u direktan kontakt sa valjcima naziva se zona deformacije; to je da je metal smanjen. Mala područja susjedna s obje strane zone deformacije nazivaju se nekontaktnim deformacijama; u tim zonama, metal je samo malo deformisan. Zona deformacije sastoji se od dva glavna segmenta: zona zaostajanja ili zona klizanja na ulaznoj strani, u kojoj je brzina metala manja od horizontalne komponente obodne brzine valjaka, te zona napredovanja ili zone klizanje na strani za isporuku, u kojoj je brzina metala relativno veća. Dakle, izlazna brzina izratka iz valjaka je 2 do 6% veća od obodne brzine valjaka. Granica između ovih zona naziva se neutralni poprečni presjek. U zoni zaostajanja sile trenja od valjaka koje djeluju na izratku nalaze se u smjeru izlaza, dok su u prednjem dijelu nasuprot smjeru izlaza.

Zarobljavanje metala pomoću valjaka i stabilnost procesa rezultat su sila trenja koje nastaju na kontaktnoj površini između metala i valjaka. Da bi došlo do hvatanja, tangens ugla ugriza α - ugao između radijusa koji se proteže od osi valjka do tačaka A i B (vidi sliku 3) - ne sme da premaši koeficijent trenja: tan α ≤ μ. Kada nije potrebna glatka površina, hrapavost površine se dodaje u valjke kako bi se povećao ugao ugriza i time promaja.

U praksi, uglovi ugriza su 20 ° -26 ° u vrućem valjanju sa glatkim rolnama, 27 ° –34 ° u vrućem valjanju sa urezanim površinama, i 2 ° –6 ° u hladnom valjanju sa mazivom.

Sila na valjaka za vrijeme valjanja određuje se množenjem površine kontaktne površine sa srednjom specifičnom snagom P = F × pm. Specifična sila se raspoređuje na kontaktne površine neravnomjerno: maksimum je blizu neutralnog poprečnog presjeka


Slika 3. Deformacija metala u uzdužnom valjanju


i smanjuje se u smjeru ulaska i izlaska. Kod valjaka sa pravougaonim poprečnim presjekom kontaktna površina se izračunava pomoću formule Rolling, Metal , gdje je r poluprečnik valjka. U hladnom valjanju traka, stvarna kontaktna površina je velika zbog elastične kompresije valjaka na mjestima dodira s metalom.

Srednja specifična sila, koja se naziva i normalno naprezanje ležaja, ovisi o mnogim faktorima i može se izraziti formulom pm = n1n2n3σ. Gdje je n1 koeficijent stanja naprezanja metala, koji uglavnom ovisi o odnosu dužine luka ugriza - luk između točaka A i B na obodu poprečnog presjeka valjka (slika 3) - do srednja debljina i širina valjane trake, na koeficijent trenja i na istezanje valjanog metala (rastezanje se široko koristi u hladnom valjanju); n2 je koeficijent koji uzima u obzir efekat brzine valjanja; n3 je koeficijent koji uzima u obzir efekat hladne obrade metala; i σ je granica popuštanja (otpornost na deformaciju) metala na temperaturi koja se koristi u procesu valjanja. Koeficijent n1 je najvažniji i široko varira - od 0.8 do 8 - u zavisnosti od gore navedenih faktora. Ovaj koeficijent se povećava kako se sile trenja na kontaktnim površinama povećavaju, a debljina obratka se smanjuje. U praktičnim proračunima, n3 se uzima kao 1 kod vrućeg valjanja, a n2 se uzima kao 1 valjkasto valjanje.

Za ugljenične čelike, srednja specifična sila je u rasponu od 100–300 newtona po m2 (10–30 kilograma-sile po mm2) u vrućem kotlu i u rasponu od 800–1,500 newtona po m2 (80–150 kilograma-snage po mm2) u hladnom valjanju. Rezultirajuće sile na valjcima pod najčešćim uvjetima valjanja usmjerene su paralelno s linijom koja povezuje osi valjaka, odnosno okomito (slika 4).


Slika 4. Smjer rezultantnih sila koje djeluju na valjke u jednostavnom procesu kretanja, uzimajući u obzir učinak trenja u ležajevima


Odnos između sile P i momenta M potrebnog za rotaciju svakog valjka daje se formulom M = P (a + ρ), gdje je a ruka sile P, koja je u rasponu (0.35–0.5). Rolling, Metal , i ρ je poluprečnik trenja u kotrljajućim ležajevima, jednak koeficijentu trenja ležaja pomnoženom s radijusom oslonca. Sila koja se kotrlja u valjanju čelične žice i čeličnih traka varira od oko 200 do 1000 kilonewtona (kN), tj. 20 do 100 tona sile; snaga u valjaonicama od 2 do 2,5 m širine dostiže 30 do 60 MN (3.000 do 6.000 tona snage). Trenutak potreban za obrtanje oba valjka u valjanju čelične žice i malih dijelova varira od 40 do 80 kN-m (4 do 8 tona-m-m), a trenutak potreban za valjanje ploča i širokih listova dostiže 6.000–9.000 kN-m (600) –900 tona-m-m).


Moglo bi vam se i svidjeti

Pošaljite upit